Najvažnije
- Australijski ratovi mogli su biti priznati tek nakon što je proklamacija 'Terra Nullius' bila pravno osporena i poništena.
- Australijski ratovi su se vodili širom kontinenta, od dolaska prve flote 1788. godine, pa sve do sredine 1930-ih godina.
- Kolonijalni zapisi i arheološki dokazi koje su otkrili timovi stručnjaka pokazuju užasne razmjere sukoba.
UPOZORENJE NA SADRŽAJ: Ovaj članak i epizoda podcasta sadrže reference na nasilje koje bi moglo uznemiriti neke ljude.
Kada je obale današnje Australije, proglasio je ovo ogromno zemljište kao 'Terra Nullius', ničija zemlja. Međutim, kontinent je bio dom stotinama različitih aboridžinskih i ostrvskih naroda i klanova — stotinama hiljada starosjedilaca koji su odmah proglašeni 'podanicima' Britanske krune.
Ovo je postalo okidač poznat kao , brutalne sukobe između starosjedilačkog stanovništva i doseljenika koji su obilježili osnivanje Australije. Historija koja tek sada počinje biti priznata.
je pripadnica naroda Arrernte i Kalkadoon s evropskim porijeklom. Producirala je "Australske ratove", dokumentarnu seriju koja detaljno prikazuje borbu starosjedilačkih naroda u obrani svojih zemalja od britanskih doseljenika.
Ovo su ratovi koji su vođeni u Australiji, i to su ratovi koji su zaista formirali modernu australsku državu.Rachel Perkins, Filmmaker.
su vođene širom kontinenta, od dolaska prve flote 1788. godine, pa sve do sredine 1930-ih, ali ovi sukobi nisu bili predmet nastave u školama niti su bili priznati kao rat sve do kasnog 20. stoljeća.
jedan je od najuglednijih australskih historičara i stručnjak za ratovanje. Kada je počeo predavati historiju 1966. godine, gotovo da nije bilo referenci na Aboridžine u povijesnim knjigama.
"Spomenuti su samo dvaput, usputno, i čak nije bilo ni unosa u indeksu", kaže on.
Pogledajte trailer za The Australian Wars:
Profesor Reynolds kaže da je to djelimično bilo zato što pogranični ratovi nisu bili percipirani sredinom 20. stoljeća kao potpuni ratovi, jer je sukob bio sličan gerilskom ratu.
"Pogled je bio da su to bili previše mali i raspršeni sukobi da bi se smatralo da imaju težinu ratovanja. Nije bilo uniformi, nije bilo vojnika koji marširaju... Nikada zapravo nije bilo slučaja velikih formacija i bitaka u klasičnom smislu, ali bez obzira na to, to je jasno bila forma ratovanja."
, drugi stručnjak za Australijske granične ratove se slaže. On kaže da je ova zabluda rezultat Prvog i Drugog svjetskog rata, koji su promijenili način na koji se ratovanje percipira.
Međutim, takvi tipovi ratovanja velikih razmjera su neobični u historiji čovječanstva.
“Oni su to tada znali kao rat. Svi kolonijalni dokumenti su se odnosili na to kao na ratovanje, ali u 20. i 21. stoljeću izgubili smo to iz vida. Mislim da postoje i neki politički razlozi zbog kojih mnogi ljudi ne mogu to prepoznati kao rat,” objašnjava Dr Clements.
Ti politički razlozi potiču iz pravne kontradikcije između proklamacije ‘Terra Nullius’ i britanskog prava. Aboridžinski narodi su bili proglašeni podanicima Krune, tako da Carstvo nije moglo “zvanično objaviti rat... jer bi to značilo da objavljuju rat svojim vlastitim građanima,” kaže Rachel Perkins.
“Međutim, Britanci su koristili vojnu silu kako bi osigurali da njihova okupacija kontinenta bude uspješna,” dodaje ona.
Frontier conflicts took place across the nation. Source: Supplied / Australian War Memorial Source: Supplied
Odluka Mabo i poništavanje 'Terra Nullius'
"Do tog vremena, vladalo je mišljenje da Aboridžini ne posjeduju zemlju, pa stoga borbe nisu mogle biti vezane za kontrolu nad zemljom jer nisu imali pravni naslov na zemljištu. Nakon 1992. i te presude, priroda rata se morala promijeniti jer je očito bila riječ o vrstama pitanja o kojima rat uvijek govori: kontrola nad teritorijem," kaže profesor Reynolds.
Dr. Clements kaže da je nepriznavanje vlasništva nad zemljom od strane britanskog imperija nad autohtonim stanovništvom Australije povijesna anomalija.
"U samom srcu britanske kolonizacije Australije ležala je pogrešna pretpostavka. Za razliku od svih drugih zemalja koje su Britanci kolonizirali, oni nisu priznali suverenitet domaćih vlasnika ovdje u Australiji. Zbog toga nisu bili sklopljeni ugovori, nije bilo pokušaja da se pregovara s lokalnim narodima i do danas se iz pravnog aspekta teško razumiju koja su njihova prava na zemlji."
A taj neuspjeh u pregovorima doveo je do brutalnog krvoprolića.
Kolonijalni zapisi i arheološki dokazi otkriveni od strane timova stručnjaka demonstriraju užasnu razmjenu sukoba.
sam čuva više od 400 ostataka predaka Aboridžina u svom skladištu, mnogi od njih pokazuju dokaze smrti uslijed egzekucija, odrubljivanja glava i masakra.
Rachel Perkins kaže da će potomci onih koji su preživjeli uvijek pamtiti.
Mnogi Aboridžini bili su nosioci historije. Aboridžini su prenosili priče o onome što se dogodilo njima, nama, u našim porodicama. Tako sam odrasla znajući za masakr mojih ljudi u Queenslandu i znala sam za nasilno silovanje moje prabake, itd.Rachel Perkins, Filmski autor.
Rachel Perkins - The Australian Wars Credit: Dylan River/Blackfella Films
Crni rat
"Tokom Crnih ratova ubijeno je više Tasmanijaca nego što ih je poginulo u Koreji, Maleziji, Indoneziji, Vijetnamu i na misijama očuvanja mira zajedno," kaže Rachel Perkins u seriji Australian Wars.
Dr Nicholas Clements kaže da je nivo nasilja s obje strane bio toliko intenzivan da su kolonijalne vlasti i naseljenici bili "prestravljeni".
"Otpor Aboridžina bio je izražen. Svako je u kolonijalnom svijetu poznavao nekoga ko je ubijen ili ranjen od strane Aboridžina, kojima su spaljene farme. Bilo je apsolutno zastrašujuće," kaže on.
U stvari, ozbiljni ljudi su razmatrali mogućnost napuštanja kolonije.Dr Nicholas Clements, Australijski historičar.
Ali Evropljani su prevladali i gotovo istrijebili autohtono stanovništvo Tasmanije.
Konflikt se intenzivirao zbog seksualnog nasilja.
"Okidač za nasilje, iskra koja je zapalila vatru, bilo je seksualno nasilje," dodaje dr. Clements.
Sistematsko silovanje i otmica aboridžinskih žena bilo je toliko uobičajeno, da on pripisuje opstanak nekih aboridžinskih klanova seksualnom napadu.
"Samo za dlaku danas uopće imamo aboridžinske potomke u Tasmaniji, jer su bili gotovo potpuno istrijebljeni, uglavnom nasiljem," kaže dr. Clements.
Eddie Mabo with his legal team. Source: SBS Credit: National Museum of Australia
Boriti se vatrom protiv vatre
Da bi slomili otpor Aboridžina u mnogim dijelovima Australije, kolonijalisti su stvorili Native Police, obučenu paravojnu silu koja je korištena za širenje terora.
"Regrutovali ste domaće vojnike i koristili ih kao vojnu silu. To je nesumnjivo bio glavni faktor u razbijanju otpora Aboridžina," kaže profesor Reynolds.
Muškarcima su dodijeljene uniforme, puške i konji. Dr. Clements vjeruje da su bili manipulisani od strane bijelih oficira, koji su ih koristili zbog njihovog tradicionalnog aboridžinskog znanja i vještina u šumi.
"Samo u Queenslandu, broj žrtava od strane domaće policije bio je desetinama hiljada. Procjene idu čak do 60 do 80.000, vjerujem, što je potpuno zapanjujuće i baca moralnu sjenu na cijeli ovaj ružni posao," kaže on.
A nineteenth century engraving of an aboriginal camp - Marmocchi Source: Getty Source: Getty
"Našla sam snimak koji je napravila moja baka o tome kako je porodica njene majke bila masakrirana, snimak koji prije nisam čula, nikada nisam bila na mjestu gdje se to dogodilo, niti sam ikada saznala gdje se to dogodilo sve dok nisam napravila ovu dokumentarnu seriju," kaže ona.
Dr Clements, čiji su preci bili naseljenici, vjeruje da svi Australci trebaju prevazići osjećaje srama i rasvijetliti prošle nepravde.
"Bez obzira da li su nečiji preci bili uključeni ili ne, svi smo nasljednici aboridžinske zemlje, koja je bila ukradena zemlja. Kao minimum, svi imamo ulogu u otkrivanju ove historije, suočavanju s ovom historijom i igranju uloge u pozitivnoj budućnosti."
Nowhere was resistance to white colonisers greater than from Tasmanian Aboriginal people, but within a generation only a few had survived the Black War. Source: The Conversation / Robert Dowling/National Gallery of Victoria via The Conversation Source: The Conversation / Robert Dowling/National Gallery of Victoria via The Conversation
Zašto se ova historija ne obilježava?
Profesor Reynolds vjeruje da Australija, država koja odaje počast svojim poginulim vojnicima u mnogim ratnim spomenicima, treba otvoreno priznati da su se Frontier ratovi dogodili i da su bili ispunjeni kriminalnim aktima protiv čovječnosti.
"Kako je moguće da se ne možemo suočiti s australskim ratovima?" pita on.
"To nije slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama, oni službeno priznaju sve sukobe s [Indijancima] kao ratove. Definitivno nije slučaj na Novom Zelandu, Maorski ratovi su oduvijek bili vrlo važan dio povijesti."
Rachel Perkins kaže da je razlog za ovu anomaliju jednostavan.
"Australija je jedno od jedinstvenih mjesta na svijetu gdje kolonizatori nisu otišli," kaže ona.
Kolonisti ili naseljenici koji su došli s njima su ostali na vlasti, pa mislim da je zbog toga teže državi priznati ili slaviti one koji su branili zemlju jer kolonijalna okupaciona sila nije otišla!Rachel Perkins, Filmmaker.
Dr. Clements vjeruje da fraza "da se ne zaboravi", koja se često koristi za odavanje počasti australskim palim vojnicima, treba biti proširena i na one ratnike koji su se borili protiv britanske okupacije njihovih zemalja.
"Bio bih mnogo ponosniji kada bi moja zemlja hrabro priznala svoju prošlost, pogreške svojih predaka, i u potpunosti se posvetila ispravljanju tih pogrešaka najbolje što može u budućnosti... Želim da moja djeca odrastaju u okruženju gdje su, bilo kroz memorijale ili dvostruko imenovanje, prisutnost i priznanje aboridžinske kulture vidljivi."
dostupna je za strimovanje na SBS On Demand na pet jezika: pojednostavljeni kineski, arapski, tradicionalni kineski, vijetnamski i korejski. Serija je također dostupna s audio opisima/titlovima za slijepe ili slabovidne gledaoce.
Ovaj sadržaj je prvi put objavljen u septembru 2022. godine.
